Kičmeni stub
Kičmeni stub (columna
vertebralis) nalazi se u srednjoj liniji zadnjeg zida trupa. Svojim gornjim
krajem, kičmeni stub se zglobljava sa lobanjom, a njegov donji kraj je slobodan.
Posmatran u celini ima četiri strane:
Duž zadnje strane kičmenog stuba pruža se po sredini rtni greben, koga čine rtni nastavci pršljenova. Bočno od rtnog grebena nalaze se leđni žljebovi (sulci dorsales) koje ispunjavaju duboki mišići leđa. Otvori svih kičmenih pršljenova obrazuju kičmeni kanal (canalis vertebralis) u kome se, od njegovog početnog dela do nivoa II slabinskog pršljena nalazi kičmena moždina (medulla spinalis). Od II slabinskog pršljena do vrha trtične kosti, kroz kičmeni kanal prolaze kičmeni živci (nn. spinales) koji imaju izgled konnjskog repa.
Bočne strane kičmenog stuba odgovaraju spoljašnjim stranama tela kičmenih pršljenova i međupršljenskim otvorima (foramina intervertebralia).
Kičmeni stub ima krivine u sagitalnoj i frontalnoj ravni. Krivine u sagitalnoj ravni konkavne unapred su fiziološke kifoze, a konkavne unazad su fiziološke lordoze. Normalno postoje: cervikalna i lumbalna lordoza i torakalna i sakrokokcigenalna kifoza. U frontalnoj ravni nalazi se fiziološka grudna skolioza, između IV i VII torakalnog pršljena. Kod dešnjaka ova krivina je konveksna udesno što se tumači jačom razvijenošću mišića desne ruke koji povlače kičmeni stub udesno. Prema drugim tumačenjima, ova krivina nastaje usled pritiska grudne aorte na kičmeni stub.
Kičmeni stub obrazuju 33-34 kičmena pršljena (vertebrae). Prema delu trupa kome pripadaju, kičmeni pršljenovi se dele na:
Pršljenovi (vertebrae) imaju zajedničke osobine po kojima se razlikuju od ostalih kostiju i posebne odlike po kojima se razlikuju po grupama (vratni, leđni i slabinski). Oni se takođe razlikuju i unutar jedne grupe.
Zajedničke osobine pršljenova su njihovi osnovni delovi:
- Prednju
- Zadnju
- Dve bočne
Duž zadnje strane kičmenog stuba pruža se po sredini rtni greben, koga čine rtni nastavci pršljenova. Bočno od rtnog grebena nalaze se leđni žljebovi (sulci dorsales) koje ispunjavaju duboki mišići leđa. Otvori svih kičmenih pršljenova obrazuju kičmeni kanal (canalis vertebralis) u kome se, od njegovog početnog dela do nivoa II slabinskog pršljena nalazi kičmena moždina (medulla spinalis). Od II slabinskog pršljena do vrha trtične kosti, kroz kičmeni kanal prolaze kičmeni živci (nn. spinales) koji imaju izgled konnjskog repa.
Bočne strane kičmenog stuba odgovaraju spoljašnjim stranama tela kičmenih pršljenova i međupršljenskim otvorima (foramina intervertebralia).
Kičmeni stub ima krivine u sagitalnoj i frontalnoj ravni. Krivine u sagitalnoj ravni konkavne unapred su fiziološke kifoze, a konkavne unazad su fiziološke lordoze. Normalno postoje: cervikalna i lumbalna lordoza i torakalna i sakrokokcigenalna kifoza. U frontalnoj ravni nalazi se fiziološka grudna skolioza, između IV i VII torakalnog pršljena. Kod dešnjaka ova krivina je konveksna udesno što se tumači jačom razvijenošću mišića desne ruke koji povlače kičmeni stub udesno. Prema drugim tumačenjima, ova krivina nastaje usled pritiska grudne aorte na kičmeni stub.
Kičmeni stub obrazuju 33-34 kičmena pršljena (vertebrae). Prema delu trupa kome pripadaju, kičmeni pršljenovi se dele na:
- 7 vratnih (vertebrae cervicales)
- 12 grudnih ili leđnih (vertebrae thoracicae)
- 5 slabinskih (vertebrae lumbales)
- 5 krsnih (vertebrae sacrales) koji su međusobno srasli u krsnu kost (os sacrum) i
- 4-5 trtičnih pršljenova (vertebrae coccygeae) koji su srasli u trtičnu kost (os coccygis).
Pršljenovi (vertebrae) imaju zajedničke osobine po kojima se razlikuju od ostalih kostiju i posebne odlike po kojima se razlikuju po grupama (vratni, leđni i slabinski). Oni se takođe razlikuju i unutar jedne grupe.
Zajedničke osobine pršljenova su njihovi osnovni delovi:
- Telo pršljena (corpus vertebrae) je prednji, masivni, valjkasti deo pršljena
- Luk pršljena (arcus vertebrae s. vertebralis) je njegov zadnji deo. Arcus vertebrae sastoji se iz dva dela- korena koji se pruža u sagitalnoj ravni od bočnih strana tela pršljena put nazad i pločice koja se pruža od zadnjeg kraja korena luka prema nazad i unutar ka srednjoj liniji. Gornja i donja ivica korena luka su izdubljene i čine gornji i donji urez koji se odgovarajućim urezima susednih viših i nižih pršljenova obrazuju međupršljenske otvore kroz koje prolaze kičmeni živci.
- Pršljenski otvor (foramen vertebrale) ograničavaju telo pršljena i njegov luk. Pršljenski otvori svih pršljenova obrazuju kičmeni kanal u kome se nalazi kičmena moždina.
- Nastavci pršljena (processus) su parni i neparni. Parni nastavci su poprečni i zglobni zazglobljavanje sa susednim pršljenovima. Neparni je zadnji ili rtni nastavak.
- Rtni nastavci počev od VII vratnog pršljena naniže, mogu da se napipaju kroz kožu leđa, što je značajno za kliničku praksu.